ANDREAS KRIEGER
Heidin najduži hitac

Pogledajte film




Želio sam biti prva žena u Istočnoj Njemačkoj
koja će baciti kuglu 23 metra. Želio sam puno više...

Važni događaji u Andreasovom životu

1979

U dobi od 14 godina, Heidi su poslali u posebnu školu za mlade sportaše (KJS). Time započinje njezina karijera profesionalne sportašice u sportskom sustavu Istočne Njemačke. Brzo napreduje i potom se pridružuje sportskom klubu SC Dynamo Berlin i trenira u Sportforumu u Berlinu. Heidi je pod strogim nadzorom i od nje se očekuje osvajanje medalja za Istočnu Njemačku.

1981

Uz vitamine koje redovito uzima Heidin trener daje joj „plave tablete” – njezin prvi doping. Ne zna kako se zovu; tablete nisu u originalnom pakiranju. Njezin trener kaže da će pomoći njezinoj izvedbi.

1986

1986.: Heidi Krieger osvaja zlatnu medalju u bacanju kugle na Europskom atletskom prvenstvu u Stuttgartu. Bacila je pobjednički hitac od 21,10 metara!


1989

1989.: Pad Berlinskog zida, završetak hladnog rada, a Heidi je i dalje vrhunska sportašica. Međutim, dvije godine kasnije, u dobi od 26 godina, završava svoju karijeru jer je doping uništio njezino tijelo.



1995

Prekretnica u Heidinom životu. Prijatelj i suradnik objašnjava joj što se s njom događa. On Heidi otkriva pojam za kojim je dugo tragala: transseksualnost.


1998

Heidi Krieger nakon tri godine konačno postaje Andreas Krieger. Odluka da počne živjeti kao muškarac spasila mu je život.


2000

Tek 2000. godine su osobe odgovorne za sustavno dopingiranje u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj izvedene pred sud. Andreas odlazi na suđenje i shvaća da je velik broj godina bez da je to znao bio podvrgnut dopingu.


2002

Andreas stupa u brak sa ženom koju je sreo na suđenju dvije godine ranije: „Supruga je za mene poput glavnog zgoditka na lotu. Na taj način sam bogato nagrađen.“

Isječci iz filma

Povijesno-politički
sustav Istočne Njemačke

Poticanje sporta
u Istočnoj Njemačkoj

Uloga trenera

Prekretnica
u životu

Andreas Krieger
danas

Državi je kolektiv bio puno
važniji od pojedinca.

Partijski ciljevi često su bili
važniji od samorealizacije pojedinca.

Kontekst


Bacanje kugle za žene: vrlo blizu 23 metra krajem 1980-ih

U bacanju kugle sportaš baca metalnu kuglu što je dalje moguće pokretom izbačaja ruke. Ovim sportom ljudi su se bavili još u antičko doba, bacanjem kamena koji su zamijenjeni topovskim kuglama u srednjem vijeku.
1860. godine određene su dimenzije i težina kugle. Prvi službeni svjetski rekord za žene iznosio je 10,15 metara 1924. godine. Tek 1977. godine je sportašica bacila kuglu preko 22 metra.
Deset godina kasnije, 1987. godine, Natalya Lisovskaya postavila je svjetski rekord u Moskvi s hicem od 22,63 metra. Od tada, niti jedna žena nije bacila dalje od toga; 23 metra i dalje je ostao nedosegnut cilj.

Stuttgart 1986.: Europsko prvenstvo u atletici prvi put održano u Njemačkoj

Atmosfera na Neckar stadionu u Stuttgartu tijekom Europskog prvenstva u atletici 1986. godine bila je entuzijastična. Navijači su slavili čak i one sportaše koji nisu osvojili medalje.
Većinu medalja osvojili su sportaši iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza, dok sportaši iz Istočne Njemačke nisu puno zaostajali za njima s istim brojem osvojenih zlatnih medalja.
Od 1972. do 1988. godine Sovjetski Savez i Istočna Njemačka dominirali su po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama.

Razvoj sportskih talenata u Istočnoj Njemačkoj

U Istočnoj Njemačkoj je radi razvoja vrhunskih sportaša profesionalni sport bio podijeljen u tri kategorije (I-III) i sastojao se od sustavno strukturiranog režima treninga od vrlo rane pa do odrasle dobi. S ciljem pronalaska talenata, mladi sportaši I. kategorije pohađali su posebne centre za treniranje i njihova je uspješnost testirana svake godine.
Ako je njihova izvedba bila dovoljno dobra, bili bi poslani u škole za mlade elitne sportaše (KJS). Oni koji su bili uspješni prelazili su u profesionalne i specijalizirane sportske klubove koji su bili vrh istočnonjemačke sportske piramide. Samo najbolji i najtalentiraniji sportaši u Istočnoj Njemačkoj poslani su u elitne sportske klubove poput kluba SC Dynamo Berlin.

Državni plan 14.25

U Istočnoj Njemačkoj međunarodni sportski uspjeh bio je službeni državni cilj i bio je namijenjen demonstraciji superiornosti socijalizma kao političkog sustava. U tom kontekstu je vladajuća socijalistička partija, SED, provodila državni plan 14.25.
Iza tog plana stajao je sveobuhvatni sustav organiziranog dopinga koji je uključivao istraživanje i razvoj tvari namijenjenih dopingu. Od 1974. godine državni plan 14.25 provodio se od vrha prema dolje –
od SED-a preko nacionalnog olimpijskog odbora, sportskih liječnika i znanstvenih istraživača sve do trenera. Kao rezultat toga, maloljetni sportaši su dobivali dopinške tvari koje su najčešće bile u obliku tableta.

Bio sam visok 1,85 i težio 69 kilograma - 2 godine kasnije
sam težila 105 kilograma. Aktivna masa mišića.

SADAŠNJE STANJE ŽRTAVA DOPINGA

PET DRUGIH

ŽIVOTNIH PRIČA



NASTAVI ČITATI

POGOĐENE OSOBE PRIČAJU – I VAMA


Alwin J. Wagner, višestruki prvak u lakoj atletici u bacanju diska

Sa 26 godina još se nije dopingirao. Iako je Alwin Wagner bio smatran velikim talentom u bacanju diska te je ispunjavao međunarodnu normu za sudjelovanje na natjecanjima, Njemački atletski savez (DLV) nije ga nominirao niti za jedno vrhunsko natjecanje. Navodno, nije imao šansi za dolazak do finala.

Nakon što Njemački savez njegovom tadašnjem treneru u bacanju diska zbog neuspješnosti ne produžuje ugovor i kada to mjesto zauzima jedan drugi bivši aktivni sportaš, Alwin raznim obećanjima biva privučen u tzv. scenu anabolika.

Trener Alwinu obećava kako će se njegove sposobnosti povećati za 10 % i kako će njegovo ime biti vrlo često spominjano u medijima. Alwin isprobava tablete koje mu bivaju uručene bez upute o uzimanju lijeka, a obećana poboljšanja počinju se ostvarivati. Wagner tada zarađuje od pobjedničkih rezultata i drugih sporednih primanja gotovo pet puta više nego jedan policijski inspektor. O nuspojavama i rizicima se ne govori.

Da bi mogao zadržati korak s najboljim svjetskim bacačima diska, Alwin je nastavio piti tablete te čak pristaje i na injekcije bez znanja o tome kakva

mu se djelatna tvar zapravo daje.

Nakon nekoliko godina Wagner pokušava razotkriti metode DLV-a, no to ostaje bez reakcija.

1981. godine Alwin Wagner prvi put postaje njemački prvak u bacanju diska i stiže u medije. No, niti politika niti javnost nisu reagirali.

Thomas Götze, ebivši sportski atletičar u bacačkim disciplinama

Kao dijete i tinejdžer, Thomas Götze bio je oduševljen plivanjem, nogometom i šahom. Ali ostao je u lakoj atletici, kojeg je unapređivao sportski sistem DDR-a. Götze je trenirao od 1976. do 1978. godine u bacačkim disciplinama kao mladi talent u sportskoj školi za djecu i mladež u Dresdenu. Tamo mu njegov trener, bez njegovog znanja, daje uzimati tzv. „pomoćno sredstvo“ kao vitamin.

Thomas postiže sve bolje rezultate, npr. u bacanju kladiva povećava udaljenost za 15 m godišnje. Thomasov sportski razvoj, dakle, obećava velike uspjehe sve do onog trenutka kada će teško ozlijediti rame. Posljedica toga je njegovo nemilosrdno izbacivanje iz sporta.

Danas se Götze bori s teškim zdravstvenim posljedicama tog kriminalnog davanja

dopinga za što su odgovorni službenici iz DDR-ovog državnog dopinga.

U suradnji s Andreasom Kriegerom i drugim bivšim vrhunskim sportašima on se danas angažira u borbi protiv dopinga.



Ute Krieger-Krause, bivša sportska plivačica

Ute Winter rođena je godinu dana nakon izgradnje Željezne ograde. S pet godina naučila je plivati, a 1973. godine bila je primljena u Školu za djecu i mladež u Magdeburgu. To je bila njezina dugogodišnja želja. Od sedam sati ujutro ona bi plivala beskonačno duge staze. A onda – Ute Winter ima jedanaest godina – pred njom se na rubu bazena najednom našla čaša s „vitaminskim” tabletama. „Osjećala sam poglede trenera dok bismo gutali te tablete.” I to neprestano poticanje. Ute postaje sve bolja, a uspjesi su zaredali. Sa 14 godina pripada II. skupini najuspješnijih mladih atletičarki, no njezina skupina u

kojoj trenira sastoji se još samo od 4 djevojčice. 1977. godina biva nominirana u Olimpijski kadar. Tada se pored već poznatih sredstava pojavljuju nove, plave tablete. Program treniranja upotpunjuje se anabolikom. Njezini mišići rastu, a ramena, ruke i vrat bivaju joj sve moćniji. Uti vlastito tijelo sve više postaje strano.

Započinje s izgladnjivanjem, no umjesto da mršavi, ona i dalje dobiva na težini.
Naporni, beskonačni treninzi za Ute Krause postaju nepodnošljivi. Sa 16 godina završava definitivno svoju karijeru. Olimpijske igre više je ne privlače.

„U meni je vladala sama tišina”, zapala je Ute u crnu rupu. Bulimija je zamijenila treninge, i sve to s teškim depresijama. Liječena je na psihijatriji. Trebalo joj je 20 godina da prepozna svoju bolest, da ju nazove pravim imenom i da se s njome nauči živjeti.

Udala se za Andreasa Kriegera.

Heike Knechtel, bivša atletičarka i trkačica na srednjim prugama

Heike Knechtel, rođena 1963., sa 13 godina pohađala je Školu za djecu i mladež (KJS) sportskog kluba SC DHfK Leipzig. Karijeru je započela u lakoj atletici kao srednjeprugašica. No, već nakon dvije godine Knechtel su otamo izbacili. Najprije je vjerovala kako nije bila žrtva zloupotrebe dopinga.

Poslije je Heike završila svoj magisterij iz Odgojnih i socijalnih znanosti o ponašanju. No, njezin životni put bio je trnovit. Heike Knechtel je morala više puta na operaciju. Godine 2003. saznala je da ima rak dojke.

Tek nakon što je u kolovozu 2014. godine dobila otkaz na radnom mjestu kao poslovoditeljica u jednom socijalnom savjetovališnom centru zbog „potpune nesposobnosti za rad”, Heike je postalo jasno da je i ona bila žrtva prisilnog dopinga u DDR-u.

Knechtel se prisjeća uzimanja anaboličkih steroida u dobi između svoje 13. i 15. godine, koje joj je davao njezin trener. O uzimanju takozvanih vitaminskih tableta morale su ispunjavati i tablice.

Heikeina teška oboljenja liječnici su uredno potvrđivali – ona je priznata žrtva dopinga. Danas je Knechtel članica udruge za pomoć žrtvama dopinga i povjerenica za prevenciju dopinga u DOH e.V..



Dagmar Kersten, bivša atletičarka u ritmičkoj gimnastici

Dagmar Kersten, rođena 1970. Zbog njenog otkrivenog talenta za gimnastiku, u dobi od 9 godina delegirana je u Berlin na sportski internat za djecu i mladež. Njezine sposobnosti razvijale su se ubrzano pa je već sa 15 godina počela sudjelovati na europskim i svjetskim prvenstvima.

Uslijed izloženosti ekstremnim opterećenjima u ritmičkoj gimnastici te zbog djelovanja poticajnih sredstava zadobila je teška oštećenja kralježnice. Dagmar je bila primorana pauzirati godinu dana zbog postojanja opasnosti da ostane trajno nepokretna.

Još za vrijeme svojeg comebacka ponovno se teško ozlijedila što ju je onemogućilo da sudjeluje na SP 1987. godine.

Za sudjelovanje na Olimpijadi 1988. godine Dagmar je, u suradnji s trenerima i liječnicima, bila osposobljena za natjecanje pomoću injekcija.

1988. godine te nakon razilaženja s trenerima i sportskim dužnosnicima, Dagmar je završila svoju profesionalnu karijeru.

IU tijeku suđenja protiv plivača i prilikom jednog posjeta policije zbog izjave o

zloupotrebi dopinga, Dagmar je tek nakon osobno provedenih opsežnih istraživanja postalo jasno kako je tijekom svoje aktivne karijere bila masivno dopingirana.

Danas Dagmar vodi školu za borilačke vještine i ritmičku gimnastiku, čini djecu jakima te se angažira u prevenciji dopinga i nasilja.

Andreas Krieger, ehemaliger deutscher Kugelstoßer

Andreas Krieger rođen je 1965. kao Heidi Krieger. Svoju karijeru u vrhunskom sportu započela je sa 14 godina. Niti dvije godine nakon toga Heidi od svojeg trenera dobiva, dodatno uz svoje vitaminske tablete, takozvana „pomoćna” sredstva. Imala je povjerenja u njega.

Heidina snaga se razvijala, a njezina dostignuća bila su sve bolja. 1986. godine Heidi je dobitnica zlatne medalje na EP u lakoj atletici u Stuttgartu, u bacanju kugle za žene. Kugla je odletjela na 21,10 metara.

U dobi od 26 godina Heidi završava svoju vrhunsku sportsku karijeru, jer je njezino tijelo potpuno razoreno treninzima potpomognutim dopingom.

Od Heidi Krieger 1997. godine definitivno postaje Andreas Krieger. Odluka da nastavak svog života provede kao muškarac spašava mu život.


Pretpostavljena superiornost socijalizma nad
kapitalizmom treba se odraziti
prije svega u
sportskim uspjesima.

Zanima nas vaše mišljenje

Po čemu ocjenjujete sportaše na velikom sportskom događaju?

Po broju svjetskih rekorda koje su oborili

95 Personen

Postižu li svoje najbolje izvedbe

231 Personen

U kojoj mjeri poštujete fair play na natjecanju

297 Personen

Vidi rezultate back to survey

Mislite li da svi sudionici na međunarodnim natjecanjima imaju jednake uvjete za postizanje uspjeha?

ne postoje jednake mogućnosti postoje jednake mogućnosti

Poor

(1 - 2)

195 Personen

Insufficient

(3 - 4)

209 Personen

Sufficient

(5 - 6)

107 Personen

Good

(7 - 8)

43 Personen

Excellent

(9 - 10)

22 Personen

Vidi rezultate back to survey